Gdje je vrelo Une?
Una je rijeka koja teče kroz Hrvatsku i Bosnu i
Hercegovinu, a duga je 212 km. Velikim dijelom čini granicu između ove dvije
države, koja potječe s početka 18. stoljeća iz austrijsko-turskih ratova.
Una teče kroz dva geološki različita dijela: kroz Dinaride i kroz Panonsku
nizinu. Ulijeva se u Savu u Jasenovcu. Međutim, ovdje pričamo o njezinom početku.
Una izvire kraj mjesta Srb u Hrvatskoj.
Zašto uopće rijeke izviru?
Nemaju sve rijeke jednake izvore. One u krškim krajevima, kakvi su Dinaridi,
imaju snažan izvor - velika količina vode šiklja iz podzemlja. Takvi su izvori
nazvani vrelima. Mogli smo primijetiti da rijeke u Zagorju, Međimurju, Moslavini
ili Slavoniji nemaju takve izvore. Saznat ćemo zašto.
Vratimo se na krš. Što je krš? To je prostor koji je građen od stijena koje
propuštaju vodu. Reći ćemo da stijene svakog prostora propuštaju vodu jer kišu
podloga upije. ali nije tako.
U kršu, dakle, stijene propuštaju vodu. Kada kiša pada i snijeg se otapa, ta
voda odlazi u podzemlje. Kroz njega teče i obogaćuje se mineralima. No, onda ,,odluči''
izići na površinu. Voda u kršu iz podzemlja izlazi na provšinu u obliku vrela -
snažnih izvora. Takvo je i vrelo Une.
Vrelo Une nalazi se na 448 metara nadmorske visine. Ondje na površinu izlazi
voda koja ponire u široj okolici - oko Gračaca, Bruvna, Mazina i Velike Popine.
Vrelo je nastalo na mjestu dodira verfenskih obojenih škriljavaca s početka
trijasa i mlađih jurskih vapnenaca.
Što kad se zaroni u vrelo Une?
Prva opsežna takva akcija provedena je u srpnju i kolovozu 1999. godine. Tada su
francuski istraživači (speleoronioci) došli do dubine od 51 metra - dalje nisu
mogli zbog uglavljenih balvana.
Vrelo su detaljnije istražili hrvatski istraživači 2007. godine, a onda i
kasnije. Tako se znaju dubina i morfologija vrela. Vrelo se okomito spušta do
dubine od oko 30 metara, a potom se sužava na 10-tak metara široku pukotinu i
nastavlja prema sjeverozapadu. Tako ide sve do dubine od 83 metra gdje se još
više sužava na 5 metara, naglo skreće prema jugu i ide okomito do dubine od 123
metra. Tada opet ide prema sjeverozapadu, negdje se sužava na 2-3 metra, a
najveća dosegnuta dubina je 205 metara. Ova su istraživanja popraćena
fotografijama i videosnimkama.
Temperatura vode je 7-8°c. Uz stijenke vrela istaložena je sedra, čiji pH iznosi
4 (što znači da je voda vrlo lužnata pa su i sedrene naslage manje). Otopljenog
kisika je malo (4.5%), a protok vode je 1-2 m/s te je zbog svega toga sedre
manje.
Biljne i životinjske zajednice - područje vrela obraslo je zajednicom CPR
(Cinclidotus-Platyhypnidium-Rivulogammarus) odnosno zajednicom vodene mahovine
Cinclidotus aquaticus, higrofilne mahovine Platyhypnidium rusciforme i rakušca
Gammarus balcanicus konjicensis, koji se masovno skriva u busovima mahovine.
Cijelo vrelo prekrivaju brojne modrozelene, kremene i druge alge, među kojima se
ističe jednostanična alga Hydrudus foetidus. U vrelu žive i brojne ličinke
tulara (Trichoptera) iz rodova Glossoma i Micropterna, vodencvjetova (Ephemeridae)
iz rodova Ecdyonurus i Baetis te puževa iz rodova Ancylus i Bythinella te vodeni
kornjaš Helmis maugei. Duboko u vrelu otkriveni su čvoraši iz roda Gordius te
riba peš (Cottus gobio).
(Roman Ozimec: Zaron u srce krša. EuroCity (časopis Hrvatskih željeznica),
1/2009 (61))
Video-klip vrela