Stanovnici Kordobe svoju katedralu zovu ,,Džamija''
(La Mezquita). Njima i ljubiteljima umjetnosti i povijesti diljem svijeta
dobro je poznato da je ova zgrada bila građena kao džamija i da je nekoliko
stoljeća služila toj svrsi. Gradnja je počela 785., a posljednje proširenje
napravljeno je 987. godine. Da je ostala džamija, danas bi bila treća po
veličini u svijetu: 23 000 m2 (otprilike 150x150 metara).
Zašto se ovo zdanje ubraja u najveća kulturna dostignuća u povijesti?
Kakve su bile povijesne okolnosti gradnje ove džamije? Na ovom je mjestu bila crkva Zapadnih Gota. Džamiju je počeo graditi Abd ar Rahman I., kada je nakon vrlo teških događaja uspio postati prvi kordopski emir, odnosno kad je osnovao Kordopski emirat. Kordopski emirat i kasnije kalifat bio je konkurencija Bagdadskom kalifatu, a kordopski su vladari potjecali iz obitelji Omajada koja je bila protjerana iz Sirije i kao takva ogorčena na bagdadske kalife koje je htjela barem kulturno nadmašiti. Stoga su Omajadi mnogo ulagali u gradnju.
Džamija je bila ograđena debelim zidom koji je bogato ukrašen i u kojem su vrata. Osim džamije unutar zida je i veliko dvorište, vrt, namijenjeno pranju prije molitve, a koje je danas puno stabala naranče, palme i čempresa. Kad u džamiju uđete, u polumraku vas fascinira mnoštvo stupova i crveno-bijelih lukova. Džamija je imala i mihrab (udubina u džamiji, nešto poput glavnog oltara u crkvama), okrenut, naravno, u smjeru kible (Meke).
U sredini nekadašnje džamije, srušeni su stupovi i tu je izgrađeno katoličko svetište. U tom se dijelu osjeća pravi katolički ambijent. U prostoru oko svetišta među maurskim stupovima ima katoličkih oltara i raspela - zanimljiva kombinacija. Međutim, i dvostruki lukovi među stupovima s naizmjeničnim crvenim i bijelim prugama predstavljaju kulturnu kombinaciju - Arapi su sagradili po uzoru na kršćanske crkve kakve je Bizant gradio u Siriji i drugim svojim provincijama.
Toranj katedrale nije izvornik iz arapskog vremena, ali povijesni izvori navode da je i u arapsko vrijeme bio sličniji tornju gotičkih crkava nego minaretu.
UNESCO je ovu katedralu proglasio svjetskom kulturnom baštinom i ona spada u vrh turističkih i kulturnih atrakcija Andaluzije, Španjolske, Europe i svijeta.
Muslimanske molitve u katedrali?
Posljednjih desetljeća u Kordobi živi značajan broj muslimana. Kao što se potpisuje peticija da crkva Svete Sofije u Carigradu/Istanbulu opet postane crkva, takvih nastojanja ima i oko kordopske katedrale. Evo vijesti Radio Vatikana o jednom događaju na ovu temu:
Kordopski je biskup Juan José Asenjo protiv
zajedničke molitve kršćana i muslimana u čuvenoj gradskoj katedrali - osobito
protiv njene prenamjene u ,,Ekumensku kuću Božju ''. U jednom dopisu islamskim
velikodostojnicima Zemlje Asenjo naglašava da će se u budućnosti s uvažavanjem i
poštivanjem založiti za mirni suživot s muslimanima. Prenamjena katedrale u
zgradu koja će se istovremeno koristiti kao crkva i kao džamija ni na koji način
ne ide ususret mirnoj koegzistenciji različitih vjerskih skupina.
,,Jedna zajednička Božja kuća izazvala bi samo pomutnju i svađu kod obiju
religija'' govori Asenjo u svom pismu. Kršćanski korijeni Kordobe moraju i
ubuduće biti uvažavani. Kršćani u gradu žele u miru živjeti s drugim vjerskim
zajednicama, ali se ne treba staviti pod pritisak unapređivanja, koji ne
doprinosi slozi među vjernicima.
Asenjo naglašava povijesni temelj katedrale kao mjesto kršćanskog štovanja. Arheološka istraživanja jasno su pokazala temelje crkve iz 4. i 6. stoljeća, dakle još prije arapskog osvajanja grada, dodaje biskup... (Radio Vatikan, 28.12.2006.)
A sada pogledajte galeriju!
![]()