Bizantski Solun

Nekoliko zabilješki iz povijesti:

- 4. st.: prijestolnica Rimskoga Carstva seli na Bospor

- zbog prilično sjevernog smještaja na Balkanu grad Solun (Thessalonica) više su puta opsjedali Slaveni, ali uvijek bezuspješno zbog snažnih zidova:
551., 591., 609. i 675. godine

- Slaveni su naselili okolicu grada => dolazi do kulturnog i etničkog miješanja između njih i Grka (bizantske kulture); zato i danas ovdje ima mnogo
Makedonaca (bilo ih je još mnogo više do 1913. kada su protjerani), a mnogo ih je i asimilirano

    - Bizant je pokrstio Slavene, a žarište je bio Solun
       - 9. st.: braća Konstantin (redovničkog imena Ćiril, rođen 826./827. u Solunu) i Metod, nazvani i solunska braća, učvršćuju kršćanstvo među Česima,
          Slovacima, Slovencima, Hrvatima, Srbima, Bugarima, a negdje ga i uvode pa su nazvani i slavenskim apostolima
       - Solunska braća za tu priliku smišljaju i pismo (glagoljicu), a u liturgiji se služe jezikom Slavena okolice Soluna, danas nazvanim crkvenoslavenskim
          jezikom; taj je jezik tadašnjih solunskih Slavena (Makedonaca) danas ,,zamrznut'' u liturgiji mnogih pravoslavnih crkava i kod grkokatolika
       - Ćirilovi učenici nakon njegove smrti stvaraju novo pismo - ćirilicu

- Solun je bio drugi po veličini u Bizantskom Carstvu, odmah nakon Carigrada

- 904.: Saraceni (Arapi) osvajaju i uništavaju grad nakon trodnevne opsade

- 1043.: u gradu je rođen Georges Maniakes (Γεώργιος Μανιάκης), general u bizantskoj vojsci

- 1185.: sicilijski Normani osvajaju i uništavaju grad

- 1204.: križari dokidaju Bizantsko carstvo i osnivaju na njegovom teritoriju svoja kraljevstva - jedno od njih je i Franačko kraljevstvo sa središtem u
Solunu, ali je grad 1246. opet bizantski - Carstvo se obnavlja i doživljava kulturni procvat, ali neminovno ide svom političkom kraju

      - 1246.-1430.: kulturni procvat Soluna - izgrađene su brojne crkve: Svetih Apostola, Svete Katarine, samostan Vlatadon i druge
          - Mlečani i Đenovežani šire svoj utjecaj u gradu, Mlečani imaju čak i svoju četvrt
          - u gradu je znanost vrlo razvijena - tu djeluju Thomas Magister (1270.–1325.), Demetrios Triklinios (1280.–1340.), der heilige Gregorios Palamas
           (1296.–1359.), Demetrios Kydones (1324.–1397.)

- 1430.: grad osvajaju Osmanlije

Najdojmljivije su zgrade iz bizantskog razdoblja, koje su do danas očuvane, crkve. One su prikazane u posebnim galerijama: crkva Svete Sofije, crkva Svetog Dimitrija, i druge crkve.

Simpatično izgleda kupalište. Međutim, od probažžfanih građevina najdojmljiviji je gradski zid s kulama. Zid se započelo graditi u 4. st. pr.n.e., odmah nakon osnutka grada. Rimljani ga gotovo nisu izmijenili. Prvu dogradnju naložio je Konstantin Veliki i to ponajviše na njegovoj morskoj strani. Istočno Rimsko Carstvo (Bizant) dogradilo je mnogo dijelova: kulu Andronika II., kulu Ane Paleologine i dr. Premda su zidine izgrađene još u predrimsko vrijeme, budući da su znatno dograđene u vrijeme Bizanta, nazivaju se bizantskim zidinama.